Epsilon

Shout Box

Latest Message: 3 months ago
  • posrednik : cao svima
  • admin : Zamolio bih spamera da nam se ne igra na sajtu jer ništa sa time neće postići. Hvala. Wink
  • admin : Dobili smo novog administratora. Smile
  • isa015 : hola desde temuco chile
  • zoranlukovic : Al si ga opravio, svaka čast!
  • Metju : ne pustajte uljeze,naka Srbobran dominira!!!
  • Oliver89 : Cao svima......svaka cast admine
  • admin : Trenutno radimo na unapredjenju portala, molimo Vas za strpljenje dok sve ne profunkcioniše.
  • Attila : Da.
  • admin : Da li vam se svidja novi dizajn? Smile

Only registered users are allowed to post

Slučajni Naslovi

Srbobran Na Dlanu Sajt je u pripremi! Sajt je u izradi. Ne garantujemo bezbednost na istom do zvaničnog otvaranja. Pregledate sajt na sopstvenu odgovornost! Neke komponente možda neće raditi ispravno dok se izrada ne privede kraju. � Details...

O Nadalju Geografski položaj Nadalj (mađ. Nádalja) je selo koje se nalazi u opštini Srbobran u Južnobačkom okrugu. Nalazi se 12 km jugoistočno od Srbobrana, a naselje je izgrađeno na lesnoj terasi i ima nadmorsku visinu 80 m. Na 2,5 kilometra istočno od centra sela prolazi regionalni put Novi Sad - Bečej, a zapadno, na udaljenosti od 9,5 kilometra je međunarodni put Beč - Istambul. Ova dva puta su preko Nadalja, Turije i Srbobrana povezana lokalnim putem. Severozapadni deo nadaljskog atara preseca pruga Sombor - Bečej, koja je od sela udaljena 3,6 km. Kanal Dunav-Tisa-Dunav obeležava severnu granicu nadaljskog atara, a udaljenost od sela je 1,7 km.   Istorijske karakteristike Na zemljištu gde se nalazi današnje selo i atar Nadalj, pre osnivanja je postojala istoimena pustara koja je pripadala Šajkaškom bataljonu, delu Vojne granice. Selo je osnovano 1800-1801, a većina prvih Nadaljčana se doselila iz sela Čeb, pošto je državna komora prodala selo mađarskom veleposedniku Marfiju. Od osnivanja do 1809, Nadalj i Čurug su sačinjavali jednu četu Šajkaškog bataljona, a od januara 1809, Nadalj je odvojen od Čuruga i spojen sa Gospođincima u jednu četu. Seljaci u Vojnoj granici su bili oslobođeni feudalnih obaveza, ali su zauzvrat morali da ratuju za račun Austrije. U austrijskim ratovim protiv Napoleona učestvovali su i šajkaši iz Nadalja. 1816. selo je zadesila velika poplava. Od tada pa do revolucije 1848/49, selo je napredovalo, naročito u pogledu stočarstva.U revoluciji 1848/49 i ratu protiv mađarskih revolucionara, Nadalj je zauzimao strateški važan položaj kao deo odbrambenog sistema „Srbobran“, pošto se nalazio između Sentomaša i Feldvara. Šajkaši iz Nadalja su učestvovali u bitkama za Sentomaš (13/14. jun, avgust, 21. septembar 1848) Međutim, nakon četvrte bitke kod Sentomaša (3. aprila 1849), mađarska vojska je ušla u selo i spalila ga.Nakon završetka revolucije, Nadalj i Šajkaški bataljon su uključeni u sastav Vojvodstva Srbije i Tamiškog Banata, ali su ostali pod posebnom vojnom upravom. Poraz Austrije u ratu protiv Italije i Francuske (1859) je doveo do zbacivanja Bahovog apsolutizma, a decembra 1860. i do ukidanja Vojvodstva Srbije i Tamiškog Banata. Teritorija Vojvodine je došla pod županijsku upravu, ali je Vojna granica i dalje ostala pod vojnom upravom. Austrougarskom nagodbom iz 1867. dotadašnja jedinstvena Austrija je podeljena na Austriju i Ugarsku, a teritorija današnje Vojvodine se nalazila u sastavu Ugarske. Naredbom Franje Josifa od 9. juna 1872. ukinut je Šajkaški bataljon, a zakonom iz 1873. je uključen u sastav Bačko-bodroške županije. Teritorija razvojačenog bataljona je podeljena na žabaljski i titelski srez, a Nadalj je pripao žabaljskom srezu. Ovakvo stanje je ostalo do kraja Prvog svetskog rata 1918. U ovom periodu je vršen pokušaj mađarizacije sa ciljem stvaranja homogenije Ugarske. Na Velikoj narodnoj skupštini Vojvodine održanoj u Novom Sadu 25. novembar 1918. donesena je odluka da se Bačka, Banat i Baranja priključe novoj državi Srba, Hrvata i Slovenaca. U novoj jugoslovenskoj državi je 1919. počela da se vrši agrarna reforma. Siromašnim seljacima je u početku deljena zemlja u posedu nadaljske političke opštine, kao i sa poseda porodice Ane Fernbah iz Temerina, koja je dugo ometala sprovođenje reforme. Siromašnim seljacima mađarske i nemačke narodnosti nije bilo omogućeno da dobiju zemlju. Istovremeno su nadaljski dobrovoljci sa Solunskog i Dobrudžanskog fronta dobili zemlju sa poseda Srpske pravoslavne crkvene opštine (koja nije bila predmet agrarne reforme), uz prećutnu saglasnost crkvene opštine. Međutim, 1920, nakon učvršćivanja vlasti u novoj državi i jenjavanja pobedničkog raspoloženja, Srpska pravoslavna crkvena opština je preduzela sve mere da ukloni dobrovoljce sa svoje zemlje i došla je u otvoreni sukob sa njima. Ova j spor je rešen sudskim putem u korist crkvene opštine tek 1922. Na osnovu raspoložive dokumentacije, stiče se utisak da su do 1921. svi zainteresovani dobili zemlju, pa je Županijski agrarni ured u Novom Sadu dodelio seljacima iz Taraša, sa druge strane Tise, oko 647 kj nadaljske ritske zemlje. 3. septembra 1920. je doneta Uredba o izdavanju zemljišta velikih poseda u četvorogodišnji zakup, kojom je reforma produžena za još četiri godine. Ova odluke je loše delovala i na zemljoposednike i na agrarne interesante, jer njome nije rešeno ko je pravni vlasnik oduzete i razdeljene zemlje. Pritisnuti tim problemom, nadaljski seljaci nisu imali interesa da intezivno obrađuju zemlju, što je uslovilo niske prinose. 1925 je ozakonjen dobrovoljni otkup veleposedničke zemlje, koji je podrazumevao slobodnu nagodbu između vlasnika oduzete zemlje i onoga koji ju je obrađivao. Nove pravne okolonosti su više odgovarale veleposednicima, pa je i u Nadalju zakup produžavan iz godine u godinu. Dobrovoljni otkup nije bio u potpunosti okončan do propasti Kraljevine Jugoslavije, no bez obzira na to, seljaci su je nesmetano obrađivali, a vlasničko pravo su dobili posle 1945, odnosno agrarnim zakonima socijalističke Jugoslavije.Vojska Hortijeve Mađarske je tokom Aprilskog rata ušla u Nadalj 13. aprila 1941. Kako je Mađarska smatrala Bačku svojim integralnim delom, vojne vlasti su vršile mobilizaciju seoskih mladića u vojne i radničke jedinice, koje su kasnije upućivane na frontove. Tokom rata, u selu se nalazilo nekoliko partizanskih baza i skloništa. Nadalj je oslobodila III četa II šajkaškog odreda 22. oktobra 1944. Desetak dana po oslobođenju mesta u Nadalj su stigli pripadnici Crvene armije, a na livadi izvan sela je bio aerodrom 165. i 166. lovačkog puka iz sastava vazdušnik snaga pod komandom generala Andreja Vitruka. Početkom 1945. sa aerodroma pored Nadalja ratne zadatske su izvršavali 422. jurišni i 112. lovački puk. Ukupno je u Drugom Svetskom ratu poginulo 74 meštana. Demografija Selo ima većinsko srpsko stanovništvo, a broj stanovnika prema popisu iz 2002 je bio 2.202. U naselju Nadalj živi 1702 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,1 godina (39,3 kod muškaraca i 40,8 kod žena). U naselju ima 765 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,88. Glavno zanimanje stanovništva je poljoprivreda.     Poznati Nadaljčani Stevan Surdučki - komandant Šajkaškog bataljona za vreme Revolucije 1848/49.Momčilo Tapavica - prvi Srbin koji je učestvovao na Olimpijskim igrama i osvajač trećeg mesta u tenisu.    � Details...

Snimci Srbobrana U pripremi.� Details...

--= NFSP =--

Gde svratiti? Srbobran ima bogatu kulturnu i istorijsku prošlost, koja je za sobom ostavila arheološke, umetničke i spomeničke vrednosti. Najznačajnije građevine su: Hram svetog Bogojavljenja u Srbobranu, Srpska čitaonica - biblioteka u Srbobranu, Crkva Dunđerskih na srpskom pravoslavnom groblju u Srbobranu, Rimokatolička crkva u Srbobranu, Srpska pravoslavna crkva u Turiji, Srpska pravoslavna crkva u Nadalju, Kuća porodice Dunđerski, "Žuti bunar" u Srbobranu, Gimnazija u Srbobranu, Centar za sport i turizam.   Hram svetog Bogojavljenja u Srbobranu U drugoj polovini XVIII veka stanovništvo Srbobrana ostvaruje snažan nacionalni, kulturni i privredni procvat. To je srpskoj pravoslavnoj crkvenoj opštini pružilo uslove za izgradnju novog hrama. Nakon obimnih priprema, izgradnja je počela 1787. godine. Zbog velikih radova i teškoća koje su pratile izgradnju velelepnog hrama, ona je s prekidima trajala dve decenije. Crkva je izgrađena na nešto uzvišenijem delu naselja gde se ranije nalazilo groblje. Srpska pravoslavna crkva u Srbobranu spada među najveće i najlepše pravoslavne hramove u našoj zemlji. Izuzetno je arhitektonsko rešenje, a njoj su slični hramovi u Pančevu, Temišvaru i Budimu. Smatra se da zvonici dva tornja, predstavljaju srpski narod sa obe strane Save i Dunava, a velika lađa njegovo ujedinjenje i veličinu. Zaštitnici crkve su apostoli sveti Petar i Pavle, a posvećena je Bogojavljenju. Na dan osvećenja crkve, od strane episkopa bačkog Gedeona Petrovića, kršten je u Srbobranu i Gedeon Dunđerski, rodonačelnik veleposedničke porodice Dunđerskih, najpoznatijih Srba tadašnje Austro-Ugarske carevine. Jedan od najvećih srpskih ikonoslikara XIX veka, Novak Radonjić, rodom iz Mola, naslikao je ikonostas crkve svetog Bogojavljenja od 36 ikona, kao i zidnu sliku Svete Trojice sa četiri Jevanđelista na svodu iznad soleje. Drvorez u srpskoj pravoslavnoj crkvi svetog Bogojavljenja izgradio je od 1859. do 1863. godine Georgije Dević, jedan od najboljih drvorezbara tog vremena.   Srpska čitaonica - biblioteka u Srbobranu Prva srpska čitaonica - biblioteka, u tadašnjem Sentomašu, osnovana je 1869. godine odlukom SPC, u prostorijama parohijskog zdanja. Do 1888. godine posedovala je 873 knjige i časopise većinom na srpskom jeziku, a nešto malo na nemačkom, mađarskom i ruskom. U svom fondu čitaonica poseduje i  Letopis Matice Srpske 1826. do 1887, Glasnik; građa za noviju srpsku istoriju, Glasnik srpskog učenog društva, i dr. Istovremeno je bila osnovana i čitaonica koja je bila pretplaćena na razne novine i časopise iz tog vremena. Imovina je dosta sačuvana, te se smatra za jedno od najstarijih kulturnih zdanja u Srbobranu. Danas je to Narodna biblioteka Srbobran, koja je smeštena u predivnoj kući porodice Gavanski, sagrađenoj 1901.godine. Narodna biblioteka ima i svoje ogranke u naseljenim mestima Turija i Nadalj. Književni fond biblioteke danas broji blizu 44 000 naslova na srpskom i mađarskom jeziku, kao i bogatu zavičajnu zbirku. Pored svoje osnovne delatnosti, u Narodnoj biblioteci se organizuju brojni kulturni sadržaji u vidu književnih večeri, tematskih predavanja, tribina, likovnih izložbi...   Crkva Dunđerskih na srpskom pravoslavnom groblju u Srbobranu Uz glavnu aleju na pravoslavnom groblju, sa desne strane, nalazi se crkva s jednim tornjem, koju je u slavu svog oca Gedeona (Gece) podigao Lazar Dunđerski. Drugi sin Gedeona, Novak, proslavljeni junak u odbrani Srbobrana, u sanima bude, 1948-1949. godine, umro je veoma mlad ostavivši sinove Milana i Stevana. Stevan je sagradio mauzolej na srbobranskom groblju, a njegov stric Lazar je kasnije, pored, sagradio kapelu-crkvu. To je najvredniji kulturno-istorijski spomenik na srbobranskom groblju. Ikonostas crkve je dobro očuvan, a 1885.godine oslikao ga je znameniti srpski slikar Stevan Todorović. U kripti crkve, između ostalih članova porodice Dunđerski, sahranjena je i Lenka, velika ljubav književnika Laze Kostića.         Rimokatolička crkva u Srbobranu Rimokatolička crkva "Uzvišenja svetog Krsta" u Srbobranu, izgrađena je na mestu stare crkve od naboja, a završena 1815. godine. Za vreme sukoba Srba i Mađara, u vreme Velike mađarske bune, crkva je izgorela. Potpuno je obnovljena tek 1886. godine. Današnji oblik dobila je 1902. godine kada je dograđen novi toranj. Iste godine izgrađene su izuzetno vredne orgulje koje su i danas u funkciji. Godine 1968. crkva je preuređena po propisima II Vatikanskog sabora. Najveće kulturno-istorijske vrednosti predstavljaju dve slike, Sveti Toma i Svi Sveti, ulja na platnu, značajnog mađarskog slikara Tan Mora, iz 1868. godine. 1952. godine akademski slikar Ružička Pal izradio je četiri plafonske slike, koje i danas krase veliki brod crkve.   Srpska pravoslavna crkva u Turiji Ova pravoslavna crkva je izgrađena 1750. godine. Godine 1849. crkvu je spalila mađarska vojska, u vreme Velike mađarske bune, u međusobnom sukobu Austrijanaca i Mađara. Srbi su se tada priklonili Austrijancima. Obnovljena je, dograđena i produžena, u periodu od 1851. do 1858. godine. Novosadski akademski slikar, Jovan Klajić, naslikao je ikonostas. Umro je 1883. godine, a sahranjen je u Turiji. Izgubljeni su svi podaci o značajnim ktitorima i graditeljima ove svetinje.     Srpska pravoslavna crkva u Nadalju Srpska pravoslavna crkva u Nadalju građena je od 1811. do 1813. godine. Prema Veljku Petroviću, ikonostas crkve, koji je uradio Jeftimije Popović, nažalost je izgoreo 1849. godine. Crkva je obnavljana sve do 1906. a potpuno završena tek 1926. godine. Za vreme radova služba je vršena u Svetosavskom domu koji je podignut 1913. godine i služio je u prosvetne svrhe, a u njemu je bila smeštena i čitaonica, osnovana 1917. godine.  Nacrt plana ikonostasa uradio je ban Daka Popović, naslikao ga je akademski slikar iz Nadalja, Jovan Kešanski, a duborez na ikonostasu je delo ruskog emigranta, Alekseja Redkina.       Kuća porodice Dunđerski Dunđerski su bili najbogatija srpska porodica, ali poznati i kao dobrotvori i rodoljubi. U jednoj od njihovih kuća u Srbobranu, 1919. godine boravio je i Aleksandar I Karađorđević, prilikom svoje prve posete Vojvodini posle ujedinjenja Srba, Hrvata i Slovenaca. U velikoj, lepo uređenoj kući Dunđerskih u Srbobranu, danas je Lovačko društvo i elegantni kafe-klub jednog od potomaka. Čuvena nežna lepotica, Lenka Dunđerski, bila je nesrećna ljubav pesnika Laze Kostića, koji je onda "namenio" Nikoli Tesli - da se spoje pamet i lepota. Do braka nikad nije došlo.     "Žuti bunar" u Srbobranu Srbobran ima i svoju malu banju, obnovljen bunar termalne sumporovite vode, koji meštani zovu "Žuti bunar".             Gimnazija u Srbobranu Razvitak školstva u Srbobranu, tadašnjem Sentomašu, može se pratiti od početka XVIII veka. Od 1703. godine u Sentomašu postoji Srpska veroispovedna škola, koja je te godine imala jedno odeljenje i jednog učitelja. Po završetku Prvog Svetskog rata, 1919. godine u Srbobranu se, po odobrenju Ministarstva prosvete Kraljevine SHS, otvorila Velika srpska gimnazija. Školske 1923/24. godine, Velika srpska gimnazija je dala svoju prvu generaciju maturanata. Ali, 1929. godine, zbog štrajka učenika VII razreda, Ministarstvo prosvete ukida, najpre više, a potom i niže razrede Velike srpske gimnazije u Srbobranu. Tako Srbobran, posle deset godina, prvi put ostaje bez svoje gimnazije. 1962. godine, kada je od ukidanja Velike srpske gimnazije prošlo 33 godine, u Srbobranu se ponovo otvara gimnazija koja će nositi ime Svetozara Miletića. 8. juna 1965. godine veliki ruski naučnik Šahmajev, ekspert za proučavanje nastave fizike pri Unesku, član Sovjetske akademije nauka, posetio je Gimnaziju Svetozar Miletić. U znak sećanja, Šahmajev se potpisao u Letopisu škole. Školske 1965/66. godine maturirala je prva generacija obnovljene gimnazije. Danas se u gimnaziji nastava odvija samo u prepodnevnoj smeni. To je velika prednost, jer učenicima ostaje mnogo više slobodnog vremena za druge aktivnosti. Učenici se upisuju na opšti smer, a u planu je da se od ove školske godine uvede računarski smer, više kao ogled, koji će biti eksperimentalnog tipa. Škola je mala i svi se međusobno poznaju, tako da je ostvaren jedan prisniji kontakt između učenika i profesora.     Centar za sport i turizam Centar za sport i turizam se nalazi u samom centru Srbobrana. Sportska hala sa otvorenim terenima i igralištima je dom velikog broja sportskih klubova, a redovno je koriste i školska deca u okviru nastave i rekreativci. Sportska hala u Srbobranu je višenamenskog tipa, u čiji sastav ulazi: mala sala, velika sala, teretana, kuglana, šah sala i restoran. Centar je organizator velikog broja sportskih manifestacija, a u letnjem periodu i sportskih kampova i kondicionih priprema klubova. Svi kapaciteti su otvoreni i na raspolaganju, pod izuzetno povoljnim uslovima. Odmaralište "Srbobran" u Sutomoru posluje u sastavu "Centra za sport i turizam" Opštine Srbobran. Moderno trospratno zdanje odmarališta smešteno je u centru Sutomora, uz samu morsku obalu i jednu od najvećih plaža u ovom delu Jadrana, koja gleda na otvoreno, biserno čisto more. Centar za sport i turizam koji, između ostalog, ima i zadatak da razvija etno-turizam (salaški), odnosno da stare autohtone salaše ponudi kao turističku atrakciju, naročito inostranim turistima, s obzirom na to da je ovaj vid turizma u Evropi postao vrlo značajan segment turističke ponude. Takođe, razvoj manifestacionog turizma zauzima važno mesto u promociji opštine Srbobran kao turističke destinacije, pre svega zbog nadaleko čuvene Kobasicijade u Turiji, Žetelačkih svečanosti, Srbobranske brazde, Festivala pevačkih grupa Vojvodine, itd. � Details...

Korisni linkovi